Naslovna Istraži Maču Pikču – Sveti grad Inka u oblacima

Maču Pikču – Sveti grad Inka u oblacima

pixabay

Daleko od civilizacije, visoko u planinama Anda, gde u visini vašeg pogleda lete orlovi nalazi se zaboravljeni grad Maču Pikču. Usred bujne šumske vegetacije, sa osećajem da ste blizu oblaka, krije se potpuno očuvani sveti grad Inka.

Pre samog ulaska na ovom svetom mestu dobija se pečat u pasoš. A onda, ukaže vam se prizor koji ne može da dočara nijedna fotografija sveta. Apsolutna lepota. Neopisiv mir. Sunce baca zagonetne senke po okolnim visovima.

Grad je posebno šarmantan zahvaljujući svojim uskim popločanim ulicama, kolonijalnim zgradama, crvenim krovovima, ljupkim malim trgovima, veseloj atmosferi.

Svaki putnik će u Južnoj Americi naići na lame i alpake, koje spadaju u kamelide i sastavni su deo pejsaža ovog kontinenta. Lame načičkane po terasastim travnjacima, bez straha od ljudi bezbrižno pasu i vrlo su raspoložene da ispoziraju sa vama.

Misteriozni grad

Pretpostavlja se da je izgrađen oko 1400. godine, čiju su izradnju započele Inke. Oko sto godina kasnije, grad je misteriozno napušten, a ni istoričarima ni arheolozima mnogo detalja ni danas nije poznato.

Neke od teorija su da su konkvistadori koji su dolazili iz Evrope doneli male boginje, a neki tvrde sifilis, bolest koja je zbrisala stanovnike Maču Pikčua. Neki pak smatraju da je grad Inka bio napušten i pre dolaska konkvistadora, a neke od poslednjih teorija o carstvu Inka su da grad u stvarnosti nikada nije zaista napušten.

Za veći deo sveta ostao je skriven do 1911. godine kada ga je otkrio američki istraživač Haram Bingham. O njemu se ništa nije znalo puna četiri veka, niti je bio ucrtan na mapama.

Maču Pikču je pod zaštitom UNESCO-a i privlači sve više posetilaca, i više od milion godišnje. U julu 2007. proglašen je jednim od novih sedam svetskih čuda.

Maču Pikču – Arhitektura

Maču Pikču je podeljen na urbani i poljoprivredni deo. Hramovi su građeni u gornjem, dok se skladišta nalaze u donjem delu. Arhitektura je prilagođena planinskom predelu. Oko 200 građevina poređano je na široke paralelne platoe oko velikog centralnog trga. Veliki platoi korišćeni su u poljoprivredne svrhe i napredni sistem kanala omogućavao je navodnjavanje zemljišta.

Brojno kameno stepenište isklesano u zidovima omogućavalo je pristup različitim nivoima ove oblasti. Pretpostavlja se da je istočni deo bio stambeni. Zapadni, odvojen trgom, bio je za religijske i ceremonijalne svrhe. U tom delu nalazi se visoki toranj Torreon, koji je korišćen kao osmatračnica.

U prvoj zoni se nalaze glavna arheološka blaga: Inti WatanaHram Sunca i Soba Tri Prozora. Posvećeni su Inti, njihovom bogu Sunca.

Stambena oblast je mesto gde su živeli ljudi nižih klasa. Obuhvatala je skladišta i proste kuće. Bogatije delove su nastanjivali viši staleži, sa redovima kuća.

Smatra se da je Sveti grad sagrađen po uzoru na sliku sveta, polaritetima. Na jeziku Inka kečua dva termina opisuju taj polaritet: Urin Pača (Niži svet) i Anan Pača (Viši svet).

Narod Inka

Pisanih dokumenata o civilizaciji Inka nema i istorija se prenosila isključivo usmenim putem. Jezik kojim su govorili bio je kečua, koji se zadržao do današnjeg dana i po kome su današnja plemena dobila ime.

Inke su bili mnogobošci i verovali su da su njihove vođe otelotvorenje boga sunca Inti-ja na zemlji.

Najveća dostignuća su ostavili u oblasti graditeljstva. Gradjevine su podizali ređajući kamene blokove bez upotrebe maltera sa takvom preciznošću da se između njih nije mogla provući ni oštrica noža. Sistem gradnje bio je izuzetno otporan, zahvaljujući čemu je grad Maču Pikču ostao u velikoj meri potpuno očuvan, do dana današnjeg.